Obrana Splita

Stalni postav

15. – 16. st.

Verižasta košulja - MGS 2338
26/02/2021
Verižaste košulje služile su za zaštitu tijela ratnika. Izrađene su od malih žičanih obruča, a obično su nošene samostalno ili ispod oklopa. Narodi Orijenta su mnogo ranije od Europljana poznavali vještinu izrade žice, te su se verižaste košulje prvo upotrebljavale u Istočnom Rimskom Carstvu. Posredovanjem Bizanta u 6. stoljeću verižasta košulja prenesena je i u Europu. Već krajem 15. stoljeća, a najviše u 16. stoljeću verižaste košulje se kvalitetno izrađuju i sastavljaju zalemljenim žičanim obručima. Od svih zaštitnih oružja izrada pancirne košulje bila je najzahtjevnija pa je i njena cijena bila velika. Zbog visoke cijene opreme, oklopljeni ratnici dobivali su znatno veću plaću. U Europi izrada ovakvih zaštitnih košulja izumire oko 1700. godine. Iako se uvijek smatralo da je izrada verižastih košulja i rukavica usko povezana s kovačkim obrtom, izrada je ponekad zahtijevala tehnologiju srodniju zlatarstvu. Više od 30 000 komadića bilo je potrebno za izradu jedne verižaste košulje. Tako bi za izradu jedne takve košulje od 30 000 obruča trebalo 667 sati rada, a za onu od 40 000 obruča 889 sati. Uobičajeno je košulja bila rađena spajanjem sustavom četiri na jednu, gdje je svaka karičica spajala četiri druge. Sve verižaste košulje iz Muzeja grada Splita nošene su ispod oklopa kao njegov sastavni dio. Rađene su od sitnih karika od dosta tanke žice. Sve su zapadnjačke izrade, tipa grano d’orzo vjerojatno južnonjemački ili sjevernotalijanski rad i mogu se datirati uglavnom u 15. ili početak 16. stoljeća.
Saznaj više
MGS Zbirke

Muzej grada Splita posjeduje više od 2000 vrijednih knjiga koje su obuhvaćene u Zbirku starih i rijetkih knjiga. U fundus Zbirke spadaju tiskane knjige koje vremenski pripadaju razdoblju od 16. do početka 20. stoljeća, a tematski ili vlasnički imaju veze sa Splitom i njegovom užom regijom. Knjige su uglavnom objavljivane u Italiji (Firenca, Milano, Venecija…), manjim dijelom ostatku Europe (Pariz, Beč, London…) i Hrvatske (Split, Zadar, Dubrovnik). Prevladavaju djela na talijanskom i latinskom, dok je manji dio tiskan na njemačkom, francuskom, hrvatskom i engleskom jeziku.

Povijesni put Muzeja grada Splita povezan je s Gradskom bibliotekom u čijem je sastavu Muzej funkcionirao kao poseban odjel do kraja Drugog svjetskog rata. Nakon razdvajanja od Gradske biblioteke Muzeju je, uz predmete muzealnog predznaka, dodijeljen znatan broj knjiga. Najveći dio Zbirke starih i rijetkih knjiga čini fundus spomeničke knjižnice obitelji Capogrosso-Kavanjin s više od 800 knjiga tiskanih u razdoblju od 16. do kraja 19. stoljeća od kojih su neke izuzetni rariteti.

Najstarija knjiga u fundusu je Biblia Sacrosancta Testamenti Veteris & Noui, iuxta vulgatam quam dicunt aeditionem tiskana 1548. godine u Lyonu kod Jacoba Giuntija, iz poznate tiskarske obitelji. U Zbirci se čuvaju i dvije knjige oca hrvatske književnosti Marka Marulića tiskane također u 16. stoljeću. Radi se o Institutiones del buono e beato vivere, secondo… tiskanoj u Veneciji 1569. godine u tiskari F. Bindoni i Dictorvm Factorvmqve Memorabilivm libri sex… iz 1577. godine izdanoj u Antwerenu. Kapitalno djelo hrvatske historiografije De Regno Dalmatie et Croatie libri sex Trogiranina Ivana Lučića tiskano 1758. u Beču također obogaćuje knjižni fond Zbirke.

Treba spomenuti da se u Zbirci nalaze nezaobilazna djela za sve istraživače Dioklecijanove palače i Splita: kapitalno djelo arhitekta Roberta Adama Ruins of the palace of the emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia objavljeno u Londonu 1764. godine, kao i dvije bogato grafički opremljene studije o Palači, Hébrardova Spalato: le palais de Dioclétien tiskana u Parizu i Der Palast Diokletians in Spalato George Niemanna izdana u Beču.

Zbirka starih i rijetkih knjiga pruža nam sliku o interesima, stupnju obrazovanja i navikama vlasnika knjiga, a ujedno je i vrijedan izvor podataka o prošlosti Splita i njegove okolice.

Voditeljica zbirke: Marija Plazibat, kustosica muzejska pedagoginja
pogledaj cijelu zbirku
Gebete der Israeliten .. W. E. Stern
26/02/2021
Saznaj više
Knjižnica
1925.MGS
U sklopu Gradske biblioteke u palači Bernardi 1925. godine osposobljen je prostor za Muzejsko-historijsko odjeljenje. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata postupno je došlo do njegovog izdvajanja iz cjeline i preseljenja u gotičko-renesansnu Veliku Papalićevu palaču. Tada službeno priznat, Muzej grada Splita ima i svoju priručnu knjižnicu. Njezinu jezgru činile su knjige i časopisi koje su po muzejskim kriterijima trebale ući u fundus novonastalog muzeja.

Knjižnica Muzeja grada Splita je poluotvorenog tipa – osim za internu upotrebu, knjižni fond je dostupan po određenim uvjetima i vanjskim korisnicima. Evidentirano je više od 11 000 kataloških jedinica knjižnične građe. Knjižnica prima 42 naslova periodike vezane za sve aspekte gradske i opće povijesti (povijesti umjetnosti, sociologije, zdravstva…).

Od novina knjižnica posjeduje većinu godišta Novog doba, Pučkog lista i Jadranske straže. Ujedno prikuplja i primjerke Slobodne Dalmacije od samih početaka.

Građa knjižnice Muzeja grada Splita nabavlja se donacijama i kupnjom, a najviše razmjenom sa srodnim ustanovama.