Jugoistočna kula jedna je od četiri ugaone kule, koja je u Dioklecijanovo vrijeme imala obrambenu funkciju te je imala četiri etaže, za razliku od dvije ugaone kule uz sjeverni zid koje su bile troetažne. Svoj izgled zadržala je sve do izgradnje obrambenog ophoda u 15. st., a pod imenom Nadbiskupska kula spominje se u Statutu iz 1312. god. U okviru te namjene prvi kat kule je već u ranom srednjem vijeku adaptiran u nadbiskupski stan. Nakon požara početkom 16. st. i preseljenja nadbiskupije, jugoistočna kula se upotrebljavala kao stambeni prostor. Godine 1966. kula je obnovljena te su tom prigodom na prvom katu poduhvaćeni gotički piloni nosivom stropnom konstrukcijom, koji su do tada temeljeni na nasipu prizemnog prostora. Arheološka istraživanja prizemnog prostora kule započela su 1969. godine u okviru Jugoslavensko-američkog projekta istraživanja Dioklecijanove palače. Godine 1977. gornji katovi jugoistočne kule uređeni su za potrebe direkcije Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine.