Sredinom 15. stoljeća završen je ophod nad sjevernim zidom Dioklecijanove palače. Popravak i ojačanja antičkih zidina urađeni su za vrijeme kneza iz obitelji Barbaro, čiji je grb tom prilikom ugrađen na nekoliko mjesta unutar Dioklecijanove palače.
U toj nadogradnji zidovi kao i kule, koje su tada još uvijek imale fortifikacijsku ulogu, dobivaju kruništa koja su zidana malenim neobrađenim kamenom. S vanjske strane na vrhu kruništa postavljene su konzole kroz koje se uvlačila šipka daske koja se mogla podizati i spuštati u svrhu paljbe i obrane branitelja na ophodu. S unutarnje strane, prema gradu, stajala je drvena ograda koja je bila učvršćena u dvije kamene konzole. Ophodu se pristupalo stubištem unutar grada čiji se ostaci i danas mogu vidjeti. Navedene preinake vide se i na trima minijaturama Misala splitskog hercega Hrvoja iz 1403. godine na kojima se scene iz Kristova života zbivaju pred zidinama Dioklecijanove palače.
Razvojem vatrenog oružja dolazi do promjena na obrambenim zidinama Palače, ruše se kule s vanjske strane perimetralnih zidova, a na njihovim mjestima podižu se novi dijelovi zida koji završavaju puškarnicama. Od prvotnih 16 kula ostale su sačuvane samo tri ugaone od kojih je sjeveroistočna kula, zvana i kula sv. Petra, bila sastavni dio obrambenog ophoda.
U 17. stoljeću izgradnjom sustava bastiona kao i prestankom ratne opasnosti srednjovjekovni vojni ophod nad sjevernim zidom Dioklecijanove palače gubi svoju izvornu funkciju.