Zbirka keramike i porculana

Zbirka keramike i porculana nastala je u vrijeme formiranja Muzeja grada Splita. Fundus Zbirke popunjavao se na različite načine. Najčešće je to bilo kupnjom, ali i darovanjima pojedinačnih predmeta ili cjelina u obliku donacija Muzeja Marton (2005.), Arheološkog muzeja u Splitu (2009.), Duplančića (2010.) te ostavština poput ljekarničke obitelji Tocigl, Kandide Rinčić, Anke Grabovac, arhitekta Slavka Muljačića, obitelji Slapničar. Ostavštine su posebno zanimljive cjeline koje govore u prvom redu o oporučitelju, a onda posredno i o njegovoj obitelji i vremenu u kojem se pojavljuje i živi u Splitu. Najznačajniji i najkvalitetniji dio fundusa Muzeja grada Splita čine predmeti iz ostavštine dr. Ive Tartaglie, gradonačelnika Splita s početka 20. stoljeća, velikog znalca umjetnosti, mecene i kolekcionara.

Znatan dio Zbirke obuhvaća nalaze arheoloških istraživanja u Dioklecijanovoj palači (1968. – 1974.), u Papalićevoj palači (1988.), na Carrarinoj poljani (2005.), Dominikanskom samostanu (2007. – 2008.) i drugim lokalitetima. Nalaze čine pretežno ulomci keramičkih posuda. Zbog svog karaktera i značaja za znanstvenu obradu oni se ne tretiraju kao ostala muzejska građa već čine tzv. studijski dio Zbirke. Dio predmeta iz fundusa Zbirke keramike i porculana, koji čine nalazi arheoloških istraživanja jugoistočnog dijela podruma Dioklecijanove palače (vode se kao podrumski nalazi), pripada razdoblju od 13. do 18. stoljeća.